Preskoči na sadržaj
Stranica iz Oktoiha prvoglasnika, prve srpske štampane knjige iz 1494. godine
Domaća istorija

Prva srpska štampana knjiga — Oktoih iz Cetinja

21. jul 2026. · 2 min čitanja

Kada je Johan Gutenberg sredinom 15. veka usavršio štampu pokretnim slovima, malo ko je slutio kako će se brzo ta veština proširiti. Već 1494. godine, u malenom Cetinju pod Lovćenom, izašla je iz štampe prva knjiga na srpskoj ćirilici — u trenutku kada je Osmansko carstvo već gutalo poslednje ostatke srednjovekovne Srbije.

Vladar koji je doneo štampariju u planine

Zaslužan za ovaj poduhvat bio je Đurađ Crnojević, gospodar Zete. Iako je njegova državica bila malena i sve više pritisnuta Osmanlijama, Crnojević je razumeo koliko je pismena reč važna za opstanak naroda i crkve — pa je nabavio štamparsku presu i doveo majstore da je puste u rad, verovatno uz pomoć iskusnih štampara iz Venecije, gde se tada štampa naveliko razvijala.

Štamparija je najpre radila u samom manastiru na Cetinju, a kasnije je preseljena u mesto koje je po njoj i danas poznato kao Rijeka Crnojevića, sa lokalitetom zvanim Obod.

Oktoih koji je otvorio novo poglavlje

Prva knjiga koja je izašla iz cetinjske štamparije bio je Oktoih prvoglasnik — crkvena pojačna knjiga, štampana januara 1494. godine. Bila je to prva štampana knjiga na srpskoj ćirilici uopšte, urađena sa izuzetnom pažnjom: slova su bila lepo oblikovana, a stranice ukrašene crveno-crnim inicijalima, po ugledu na najbolje rukopisne knjige tog doba.

Za njim su usledili Oktoih petoglasnik, Psaltir i Molitvenik — svega nekoliko naslova, ali dovoljno da cetinjska štamparija zauvek uđe u istoriju kao mesto gde je štampana prva srpska knjiga.

Kratak sjaj pred dugu tamu

Sjaj cetinjske štamparije bio je, nažalost, kratkog veka. Osmanski pritisak na Zetu postajao je sve jači, a Đurađ Crnojević je već 1496. godine morao da napusti svoju zemlju i ode u izgnanstvo u Veneciju. Sa njegovim odlaskom, ugasila se i štamparija — sledeća knjiga na srpskom jeziku štampaće se tek decenijama kasnije, daleko od domovine.

Ipak, ono što je Đurađ Crnojević uspeo da učini u tih nekoliko godina ostalo je trajno: dokazao je da srpska reč može da stane u red sa najrazvijenijim knjigama tadašnje Evrope, i to svega četrdesetak godina posle same Gutenbergove revolucije.

Izvori i literatura

  • P. Đorđić, Istorija srpske ćirilice, Beograd 1971.
štamparstvoCrnojevićiCetinjenovi vek
Podeli: