
Prva srpska štampana knjiga — Oktoih iz Cetinja
Kada je Johan Gutenberg sredinom 15. veka usavršio štampu pokretnim slovima, malo ko je slutio kako će se brzo ta veština proširiti. Već 1494. godine, u malenom Cetinju pod Lovćenom, izašla je iz štampe prva knjiga na srpskoj ćirilici — u trenutku kada je Osmansko carstvo već gutalo poslednje ostatke srednjovekovne Srbije.
Vladar koji je doneo štampariju u planine
Zaslužan za ovaj poduhvat bio je Đurađ Crnojević, gospodar Zete. Iako je njegova državica bila malena i sve više pritisnuta Osmanlijama, Crnojević je razumeo koliko je pismena reč važna za opstanak naroda i crkve — pa je nabavio štamparsku presu i doveo majstore da je puste u rad, verovatno uz pomoć iskusnih štampara iz Venecije, gde se tada štampa naveliko razvijala.
Štamparija je najpre radila u samom manastiru na Cetinju, a kasnije je preseljena u mesto koje je po njoj i danas poznato kao Rijeka Crnojevića, sa lokalitetom zvanim Obod.
Oktoih koji je otvorio novo poglavlje
Prva knjiga koja je izašla iz cetinjske štamparije bio je Oktoih prvoglasnik — crkvena pojačna knjiga, štampana januara 1494. godine. Bila je to prva štampana knjiga na srpskoj ćirilici uopšte, urađena sa izuzetnom pažnjom: slova su bila lepo oblikovana, a stranice ukrašene crveno-crnim inicijalima, po ugledu na najbolje rukopisne knjige tog doba.
Za njim su usledili Oktoih petoglasnik, Psaltir i Molitvenik — svega nekoliko naslova, ali dovoljno da cetinjska štamparija zauvek uđe u istoriju kao mesto gde je štampana prva srpska knjiga.
Kratak sjaj pred dugu tamu
Sjaj cetinjske štamparije bio je, nažalost, kratkog veka. Osmanski pritisak na Zetu postajao je sve jači, a Đurađ Crnojević je već 1496. godine morao da napusti svoju zemlju i ode u izgnanstvo u Veneciju. Sa njegovim odlaskom, ugasila se i štamparija — sledeća knjiga na srpskom jeziku štampaće se tek decenijama kasnije, daleko od domovine.
Ipak, ono što je Đurađ Crnojević uspeo da učini u tih nekoliko godina ostalo je trajno: dokazao je da srpska reč može da stane u red sa najrazvijenijim knjigama tadašnje Evrope, i to svega četrdesetak godina posle same Gutenbergove revolucije.
Izvori i literatura
- P. Đorđić, Istorija srpske ćirilice, Beograd 1971.