Preskoči na sadržaj
Glineni ratnici Terakota vojske tokom sastavljanja u Sijanu
Strana istorija

Terakota vojska — osam hiljada vojnika koji čuvaju mrtvog cara

20. avgust 2026. · 3 min čitanja

U martu 1974. godine, u kineskoj provinciji Šensi, nekoliko seljaka kopalo je bunar. Na dubini od nekoliko metara ašov je udario u nešto tvrdo. Izvadili su glinenu ljudsku glavu. Mislili su da su naišli na staru grnčariju — a naišli su na jedno od najvećih arheoloških otkrića u istoriji.

Car koji je ujedinio Kinu

Da bi se razumela vojska, treba upoznati onoga ko je za sobom povukao. Ćin Ši Huang je 221. godine pre nove ere pobedio poslednju od suparničkih država i prvi put ujedinio Kinu. Uzeo je titulu koja do tada nije postojala — „prvi uzvišeni car”.

Vladao je tvrdo i brzo. Uveo je jedinstveno pismo, jedinstvene mere i tegove, čak i jedinstvenu širinu osovine na kolima, da bi svuda mogla da voze po istim kolotečinama. Povezao je stare zidove na severu u prvi veliki Kineski zid. Istovremeno je spaljivao knjige koje mu se nisu sviđale i strogo kažnjavao neposlušne učenjake.

Grobnica veća od grada

Gradnja njegove grobnice počela je kad je imao trinaest godina i trajala je skoro četiri decenije. Istoričar Sima Ćen, koji je pisao vek kasnije, tvrdi da je na njoj radilo sedam stotina hiljada ljudi.

Isti pisac opisuje i unutrašnjost glavne grobnice: tavanicu sa nacrtanim zvezdanim nebom, a na podu karta carstva sa rekama i morima od žive koja je posebnim spravama održavana u kretanju. Zvučalo je kao bajka — sve dok savremena merenja tla iznad humke nisu pokazala neobično visok sadržaj žive. Sama grobnica do danas nije otvorena.

Osam hiljada lica

Ono što su seljaci našli nije bila grobnica, nego straža oko nje. U tri velike jame, oko kilometar i po istočno od humke, stoji vojska: procenjuje se da ima oko osam hiljada vojnika, više od stotinu bojnih kola i šest stotina konja.

Najneobičnije je to što nijedno lice nije isto. Vojnici imaju različite frizure, brkove, izraze i visinu, poređani su po činovima, a nekada su bili obojeni jarkim bojama koje su izbledele ubrzo po iskopavanju. Napravljeni su serijski — trup, ruke i noge kalupljeni su odvojeno — ali su glave dorađivane pojedinačno.

U rukama su držali pravo oružje. Neki bronzani mačevi izvađeni iz zemlje bili su, posle dva milenijuma, i dalje oštri i bez rđe, zahvaljujući sloju hroma na površini.

Zašto glineni, a ne živi

Ovde je važan detalj koji se lako previdi. Vekovima ranije u Kini je postojao običaj da se sa vladarom sahranjuju i živi ljudi — sluge, ratnici, ponekad i stotine njih.

Vojska od gline bila je zamena za tu praksu. Car je i dalje želeo da ga na drugom svetu čuva armija, ali je armija sada bila napravljena, a ne pobijena. Sa današnje tačke gledišta, to je ipak bio korak napred.

Iskopavanje koje još traje

Radovi na nalazištu traju već pola veka i daleko su od kraja. Arheolozi namerno ne žure: mnoge boje su izbledele u prvim godinama iskopavanja, pre nego što se naučilo kako da se sačuvaju.

Nalazište kod Sijana je od 1987. godine pod zaštitom Uneska i godišnje ga poseti nekoliko miliona ljudi. A trojica seljaka koji su kopali bunar dobila su, mnogo godina kasnije, posao u muzeju — potpisuju knjige za posetioce.

Izvori i literatura

  • Sima Ćen, Zapisi velikog istoričara (izbor), prevod na engleski, New York 1993.
  • J. Portal (ur.), The First Emperor: China's Terracotta Army, London 2007.
KinaarheologijaĆin Ši Huangstari vek
Podeli: