Preskoči na sadržaj
Antički portret kraljice Kleopatre VII
Ličnost

Kleopatra VII

Poslednja kraljica starog Egipta

-69–-30.

Podeli:

Bila je faraon, a nije bila Egipćanka. Vladala je najbogatijom zemljom Sredozemlja, govorila devet jezika i dva puta vezala sudbinu svog kraljevstva za najmoćnije ljude Rima. Sa njom se ugasila i tri hiljade godina duga povest starog Egipta.

Poslednja od Ptolemeja

Kleopatra je pripadala dinastiji Ptolemeja — grčkoj porodici koja je Egiptom vladala još od raspada carstva Aleksandra Velikog. Za razliku od svojih predaka, koji vekovima nisu ni naučili jezik zemlje kojom vladaju, Kleopatra je govorila egipatski i predstavljala se kao ovaploćenje boginje Izide. Antički pisci beleže da njena čuvena privlačnost nije ležala toliko u lepoti koliko u pameti, obrazovanju i šarmu kome je bilo teško odoleti.

Kraljica i Rim

Egipat njenog doba bio je bogat, ali je nad njim stajala senka Rima, sile kojoj niko više nije mogao da se suprotstavi. Kleopatrina politika bila je jednostavna i smela: ako Rim ne može da se pobedi, njegovi gospodari mogu da postanu saveznici. Uz podršku Julija Cezara povratila je presto koji joj je oteo rođeni brat; posle Cezarevog ubistva, sudbinu je vezala za Marka Antonija, gospodara rimskog Istoka. Njihov savez — i ljubavni i politički — na vrhuncu je obuhvatao dobar deo istočnog Sredozemlja.

Akcijum i kraj jednog sveta

Sukob Antonija sa Oktavijanom, budućim carem Avgustom, odlučen je 31. godine pre nove ere u pomorskoj bici kod Akcijuma, u kojoj je njihova flota poražena. Kada je Oktavijan ušao u Aleksandriju, Antonije je već bio mrtav, a Kleopatra je odbila da bude provedena kao trofej u rimskom trijumfu — oduzela je sebi život, prema predanju puštajući zmiju otrovnicu da je ujede.

Smrt Kleopatre, slika Redžinalda Artura, 1892.

Egipat je postao rimska provincija, a Kleopatra legenda o kojoj se i posle dve hiljade godina pišu knjige, drame i filmovi.

Izvori i literatura

  • Plutarh, Uporedni životopisi (Život Antonijev).
  • S. Schiff, Cleopatra: A Life, New York 2010.