Preskoči na sadržaj
Portret vojvode Stepe Stepanovića
Ličnost

Stepa Stepanović

Vojvoda sa Cera koji se posle rata vratio svojoj njivi

1856–1929.

Podeli:

U avgustu 1914. godine ceo svet je očekivao da će velika austrougarska vojska za nekoliko nedelja pregaziti malu Srbiju. Umesto toga, na obroncima Cera dogodio se poraz koji su novine od Londona do Njujorka stavile na naslovne strane — prva saveznička pobeda u Prvom svetskom ratu. Vodio ju je ćutljivi general iz Kumodraža.

Seljački sin koji je hteo u vojsku

Stepa Stepanović rođen je 1856. godine u Kumodražu, tada selu nadomak Beograda. Porodica je bila zemljoradnička i o školovanju se nije mnogo razmišljalo, ali je Stepa uspeo da završi gimnaziju, pa vojnu akademiju. U ratovima protiv Osmanskog carstva 1876–1878. borio se kao mlad oficir.

Za razliku od mnogih savremenika, Stepa nije voleo politiku, salone ni govore. Vojnici su ga zvali „čika Stepa”, a strani izveštači često su ga opisivali kao čoveka koji izgleda kao seljak u uniformi — i koji se, kad se rat završi, upravo tako i ponašao.

Cer: bitka koja je iznenadila svet

Kada je austrougarska vojska prešla Drinu, srpska Vrhovna komanda je najpre pogrešno procenila odakle dolazi glavni udar. Stepa je sa Drugom armijom hitno prebačen ka Ceru. Prvi sudar dogodio se noću, 16. avgusta 1914, kada su se prethodnice dve vojske slučajno srele u magli na planini.

Borba je trajala nedelju dana. Srpska vojska je 24. avgusta izbacila neprijatelja preko Drine, uz teške gubitke sa obe strane. Vest je odjeknula svetom jer je to bila prva pobeda ijedne savezničke armije nad Centralnim silama. Stepa Stepanović je zbog toga unapređen u čin vojvode.

Krf i povratak

Prošao je i albansku golgotu i oporavak na Krfu. Godine 1918. njegova Druga armija bila je među onima koje su probile Solunski front i krenule ka domovini brzinom koja je zbunila i saveznike i neprijatelja.

Vojvoda koji je čuvao stoku

Ono što je Stepu učinilo posebnim nije samo Cer. Posle rata je odbio počasti i visoke položaje, vratio se u Čačak i živeo skromno, radeći na svom imanju. Pričalo se — i to je, izgleda, tačno — da je vojvoda Kraljevine Jugoslavije sam terao stoku na pijacu.

Umro je 1929. godine u Čačku. Danas njegovo ime nosi kasarna, ulice u desetinama gradova i spomenik na Ceru, na mestu gde je pre više od sto godina počela bitka koju niko nije očekivao da će Srbija dobiti.

Izvori i literatura

  • S. Skoko, Vojvoda Stepa Stepanović, Beograd 1985.
  • A. Mitrović, Srbija u Prvom svetskom ratu, Beograd 1984.