Stefan Nemanja se s pravom smatra ocem srpske srednjovekovne državnosti. Pre njega, srpske zemlje su bile podeljene između suparničkih župana, često pod jakim uticajem Vizantije. Nemanja je to promenio.
Put do vlasti
Nemanja je vlast preuzeo tek posle žestoke borbe sa sopstvenom braćom, koji su takođe polagali pravo na presto Raške. Pokazao se kao vešt vojskovođa i still vešiji diplomata — znao je kada da se bori protiv Vizantije, a kada da prizna njenu vrhovnu vlast dok gradi sopstvenu snagu.
Graditelj države i Crkve
Tokom tri decenije vladavine, Nemanja je ujedinio srpske zemlje, osnovao brojne manastire (Studenicu, a sa sinom Savom i Hilandar na Svetoj Gori) i postavio temelje za ono što će njegovi naslednici razviti u srednjovekovno srpsko kraljevstvo, a kasnije i carstvo.
Poslednji čin
Možda najneobičniji potez u njegovoj karijeri bio je poslednji: 1196. godine, na vrhuncu moći, dobrovoljno se odrekao prestola u korist sina i povukao se u monaški život. Taj čin — vladar koji svesno predaje vlast i bira duhovni život — postao je jedan od najtrajnijih obrazaca u srpskoj istoriji, koji su kasnije ponavljali i drugi vladari iz dinastije koju je osnovao.
Izvori i literatura
- J. Kalić, Srbi u poznom srednjem veku, Beograd 2001.
- S. Ćirković, Srbi među evropskim narodima, Beograd 2004.