U narodnoj pesmi on je car koji je “carstvu nebeskom” dao prednost nad zemaljskim. U istoriji je bio knez — nikada krunisan za cara — ali je njegova pogibija na Kosovu polju postala najsnažniji simbol u čitavoj srpskoj istoriji.
Gospodar posle carstva
Lazar Hrebeljanović se uzdigao u nemirnim decenijama posle smrti cara Dušana, kada se srpsko carstvo raspadalo na oblasti pojedinih velikaša. Nije poticao iz vladarske porodice — bio je sin logoteta, dvorskog činovnika — ali se pokazao kao vešt i strpljiv političar. Brakovima svojih kćeri povezao se sa najmoćnijim porodicama, izmirio je Srpsku crkvu sa Carigradskom patrijaršijom, a titulom kneza i vezama sa Nemanjićima gradio je sliku njihovog naslednika.
Vidovdan 1389.
Kada je osmanski sultan Murat I poveo veliku vojsku na njegovu zemlju, Lazar ga je dočekao na Kosovu polju, 28. juna 1389. godine, na Vidovdan. O samoj bici pouzdano znamo iznenađujuće malo — izvori se slažu tek u tome da su poginula oba vladara: i sultan Murat i knez Lazar. Vojnički, ishod je verovatno bio nerešen; istorijski, bitka je najavila vek u kome će srpske zemlje postepeno padati pod osmansku vlast.

Od kneza do legende
Pravu Lazarevu pobedu izvojevalo je predanje. Crkva ga je ubrzo proglasila svetiteljem i mučenikom, a narodna pesma je vekovima dograđivala priču o kneževoj večeri, izdaji Vuka Brankovića i junaštvu Miloša Obilića. Kosovski zavet — ideja o žrtvi za više ciljeve — postao je moralno jezgro oko koga su Srbi gradili identitet kroz vekove ropstva. Malo je bitaka u svetskoj istoriji čiji je odjek toliko nadživeo sam događaj.
Izvori i literatura
- R. Mihaljčić, Lazar Hrebeljanović: istorija, kult, predanje, Beograd 1984.
- S. Ćirković, Srbi u srednjem veku, Beograd 1995.
