
Krivi toranj u Pizi bio je kriv i pre nego što je završen
Zvonik katedrale u Pizi počeo je da se gradi 1173. godine, na tlu koje je bilo sve samo ne pogodno: mekano, peskovito i natopljeno vodom. Već kada su zidari stigli do trećeg sprata, toranj je počeo primetno da tone na jednu stranu. Umesto čvrstog temelja, ispod građevine je bilo jedva tri metra podloge.
Pauza koja je spasila toranj
Tada se dogodilo nešto neplanirano: Piza je zaratila sa susednim gradovima i gradnja je stala na skoro sto godina. Ta duga pauza, smatraju inženjeri, verovatno je spasila toranj — tlo je za to vreme sleglo i očvrslo, pa se građevina nije prevrnula kada je gradnja nastavljena.

Toranj u obliku banane
Novi graditelji pokušali su da isprave krivinu tako što su gornje spratove zidali blago ukoso, na suprotnu stranu. Zato toranj, ako se bolje pogleda, nije prav ni kriv — nego blago savijen, poput banane. Krajem 20. veka nagib je postao toliko opasan da je toranj zatvoren i godinama učvršćivan, pa se danas naginje otprilike koliko i pre dvesta godina. Greška iz 12. veka postala je jedna od najposećenijih građevina sveta.
Izvori i literatura
- J. Burland, The Leaning Tower of Pisa: History, Construction and Behaviour, Milano 2003.