
Grčka vatra — oružje čiji je recept zauvek izgubljen
Godine 678, dok je arapska flota opsedala Carigrad, vizantijski brodovi su iz bronzanih cevi na pramcu izbacili mlaz tečnosti koja se zapalila u vazduhu — i nastavila da gori kada je pala na more. Arapska flota je uništena. Isto se ponovilo i 717. godine.
Šta se o njoj zna
Grčka vatra bila je najstroža vojna tajna Vizantijskog carstva. Znalo ju je nekoliko ljudi, a znanje se prenosilo unutar jedne porodice inženjera. Car Konstantin VII je svom sinu pisao da tu tajnu ne sme otkriti nikome, ni po koju cenu, jer ju je — tako je glasila zvanična priča — carstvu poslao anđeo.
Iz opisa savremenika zna se da je bila tečna, da se izbacivala pod pritiskom kroz bronzanu cev, da se palila pri izlasku i da je gasiti vodom bilo besmisleno. Gasili su je peskom, sirćetom i, kažu izvori, ustajalom mokraćom.
Zašto je danas ne umemo napraviti
Nijedan sačuvani vizantijski spis ne daje sastav. Vekovima kasnije hemičari pretpostavljaju da je osnova bila sirova nafta koja je curela na površinu kod Crnog mora, uz dodatak smole, sumpora ili gašenog kreča.
Ali nagađanje ostaje nagađanje. Isto toliko je zagonetan i uređaj: pumpa koja pod pritiskom izbacuje zapaljivu tečnost sa broda koji se ljulja, a da ne eksplodira, ozbiljna je inženjerska sprava čak i danas.
Kad tajna postane preveliki teret
Najveći paradoks je kraj priče. Grčka vatra se poslednji put pouzdano pominje u 12. veku, a onda jednostavno nestaje iz izvora.
Nije je uništio neprijatelj — uništila ju je sopstvena tajnovitost. Kada je krug ljudi koji su znali recept prekinut ratom, kugom ili prostom smrću bez naslednika, znanje je nestalo zauvek. Kada su krstaši 1204. godine osvajali Carigrad, na njih ovakvo oružje nije upotrebljeno. Verovatno zato što ga više nije imao ko napraviti.
Izvori i literatura
- J. Haldon, Byzantium at War, Oxford 2002.
- Konstantin VII Porfirogenit, O upravljanju carstvom, prevod na srpski, Beograd 1959.